Moralno opravdanje nije teško pronaći. Rusija je bila jedina saveznička sila koja je u rat ušla „sama“. Ako pogledate navedene razloge drugih zemalja: Njemačka je objavila rat Francuskoj jer je očekivala da će se Francuska udružiti s Rusijom. Velika Britanija se pridružila ratu jer je Njemačka prekršila belgijsku neutralnost. A SAD su se pridružile ratu zbog ratovanja s njemačkim podmornicama. Dakle, jedan od načina za promatranje ovog rata je: Njemačka je lokalni sukob između Austro-Ugarske i Rusije pretvorila u svjetski rat. Slijedom toga, Njemačka je ovdje odgovorna strana.

Naravno, postoji i drugačiji pristup cijeloj situaciji: uz "službene" razloge svaka je zemlja imala svoje interese. Naročito Francuska, unatoč napadu Njemačke, ne može tvrditi da im je rat bio nametnut: Francuzi su tražili priliku da vrate Alzas-Lorenu još od poraza u francusko-pruskom ratu. Dakle, Francuska bi sretno objavila rat Njemačkoj da to Njemačka nije učinila prva, nesumnjivo je da Francuska ne bi ostala neutralna.

Situacija je nešto manje očita s Velikom Britanijom, može se tvrditi je li drugačija strategija s njemačke strane spriječila bi je da uđe u rat. Ipak, dvojbeno je da bi Velika Britanija gledala Njemačku kako uništava ravnotežu snaga u Europi bez interveniranja, s obzirom na to da se Velika Britanija uvijek trudila da niti jedna sila nikada ne dominira Europom. Sukobi između Velike Britanije i Njemačke oko kolonijalnih teritorija naravno nisu pomogli i Velika Britanija je ovdje očito imala svoje interese.

Jedini sudionik rata za koji je teško bilo što reći su Sjedinjene Države. Imali su ekonomske razloge za sudjelovanje, ali nejasno je bi li SAD pronašle drugačiju pretvaranje da se pridruže ratu da Njemačka nije proglasila neograničeni podmorski rat i time izravno naštetila američkoj trgovini.

Da rezimiramo: da, velikim dijelom to je bila pravda pobjednika. Njemačka je kapitulirala kako bi savezničke sile mogle diktirati svoje uvjete. Sa svijetom šokiranim zvjerstvom rata i traženjem nekoga tko će kriviti savezničke sile, naravno, odlučili su za sve kriviti Njemačku. Pa opet, Njemačka je prilično lako opravdala ovaj stav dajući svima dobre pretvaranja da se mogu pridružiti ratu.

U cjelini, Njemačka je željela veliko carstvo i veliku mornaricu, što je bilo nespojivo s opstankom Britanije kao Velike sile. To stvarno nije imalo nikakve veze s tim kako je rat izravno započeo, već je oblikovalo puno diplomacije oko njega. Ni to ne dodjeljuje odgovornost, jer bi bilo jednako razumno optužiti Britaniju da drži Njemačku kao što bi bilo i optužiti Njemačku da pokušava poraziti Britaniju. Nijedna zemlja nema božansko pravo na bilo koji određeni položaj na svijetu.

Nadalje, sustav krutih saveza koji je obilježio početak Prvog svjetskog rata bio je izravan izdanak njemačke diplomacije pod Bismarckom i kasnije, ako se to može smatra uzrokom.

Djelomično je kriv njemački plan mobilizacije. Mobilizacija je bila poziv rezervista u boje i okupljanje vojnih formacija na svojim položajima da započnu rat. Jednom kad bi započeli, trebali bi dani i gotovo sigurno doveli do rata. Njemački su se planovi razlikovali po tome što su njihovi mobilizacijski planovi vodili u rat, a imali su samo jedan. U slučaju rata s Rusijom, njemački je plan trebao pregaziti Belgiju i napasti Pariz, a njihov plan mobilizacije to bi učinio očitim. Budući da je neprijatelju bilo vrlo opasno dati dodatnih dana za mobilizaciju, dopuštajući im da napadaju nespremne trupe, postojao je vrlo jak razlog za pokretanje mobilizacije nakon što je bio obaviješten o mobilizaciji susjeda. Također je diskutabilno u kojoj je mjeri ovo odgovorno. Da je normalno da se svi mogu mobilizirati, ostati unutar svojih granica i polako povući diplomaciju, njemački plan to bi spriječio. To je spriječilo Njemačku da pokuša diplomatski držati Francusku izvan rata, iako to ni u kojem slučaju ne bi uspjelo. (Mobilizacijski plan koji je vladao kontekstom diplomacije sastavljen je u vojne svrhe, na tipičan njemački način potrebe vojne kampanje važnije su od diplomacije i strategije visoke razine.)

Stvarni događaji koji su poticali rat bili su atentat na nasljednika austrougarskog prijestolja od strane srpskih terorista. Teroristi su imali neke veze u srpskoj vladi i vjerojatno nikad nećemo saznati koliko su visoki i koliko bliski. Njemačka je Austrougarskoj poslala bezuvjetno obećanje podrške. Austrougarska je Srbiji poslala popis zahtjeva. Srbi su uspjeli pristati na gotovo sve njih, ali Carstvu to nije bilo dovoljno i došlo je do prve objave rata. U to je vrijeme predsjednik Francuske bio u posjetu Rusiji i pretpostavlja se da potiče Ruse da započnu rat kako bi Francuska mogla povratiti teritorije izgubljene od Njemačke u ratu 1870.-1871. (Predsjednik je bio vrlo nestrpljiv da uđe u rat s Njemačkom pod kojim izgledalo kao povoljni uvjeti).

Rusija nije željela vidjeti Srbiju, nešto poput države klijenta, koju je preplavila Austrougarska, i naredila mobilizaciju budući da se Austro-Ugarska mobilizirala. Njemačka nije željela da njihov glavni saveznik pregazi Rusija i imala je opravdani razlog za zabrinutost jer se Rusija mobilizirala pored njih i naredila mobilizaciju. Tada je rat bio neizbježan.

Postoji nekoliko točaka u kojima se rat mogao izbjeći. Da je srpska vlada mogla i htjela kontrolirati srpske teroriste, incident se nikada ne bi dogodio. Da Njemačka nije dala "bjanko ček" Austrougarskoj, možda ne bi ratovali, ali ovo je na kraju bila austrougarska odluka. Gotovo je sigurno da je predsjednik Francuske poticao Rusiju na rat i moguće je da se bez toga Rusi ne bi mobilizirali, ali opet je to bila ruska odluka. Njemačka je u tom trenutku vjerojatno bila prisiljena na mobilizaciju.

Dakle, bilo je puno aktera i puno odluka koje su započele prvi svjetski rat. Njemačka očito nije jedino odgovorna, ali Njemačka je bila djelomično odgovorna.

Kratki odgovor s pomalo neobičnim stajalištem:

Njemačka je željela moć i veliko carstvo. To je Njemačku dovodilo u nesklad s Britanijom, a njihovi saveznici Austrougarska već su se kosila s Rusijom, što je zajedno dovodilo ove dvije saveznice u suprotnost s većinom Europe.

To se moglo riješiti i riješiti na razne načine ali kako je u to vrijeme Njemačkom u praksi vladala vojska, vodstvo je koristilo alat koji su znali koristiti: rat.

Tako da, njemačko je vodstvo krivo za Prvi svjetski rat koliko god da je bio demokratski, malo je vjerojatno da je zapravo započeo rat s krajnjim ciljem da Njemačku učini moćnijom. Ljudi imaju različite brige. :-)

Ne baš. Sviđa mi se ovo neformalno snimanje bloga The Economista: "Ratne paralele", koji se sažeto pokušava pozabaviti pitanjem zašto se pojavio Prvi svjetski rat.

Izvrsni "Mjeseci" Christophera Clarka "uvjerljivo dovodi u sumnju njemačku klauzulu o" ratnoj krivnji "koja je to pitanje tražila još od Versajskog sporazuma.

[..]

[..] prijeratni diplomatski oblici podsjećali su na golemu vježbu u teoriji igara, u kojoj su različite vlade donosile odluke na temelju svojih pretpostavki o motivi ostalih vlada. [naglasak u izvornom tekstu] Srbi su bili predani intrigantima protiv austrijske države, koju su smatrali glavnom zaprekom stvaranju "velike Srbije", države koja bi uključivala mnogo ljudi koji se u Srbiji ne bi smatrali Srbima vrijeme. Austrijanci su bili uznemireni porastom nacionalističkih pritisaka unutar vlastitih granica i rastućom moći Srbije, što je pokazano u dva kratka balkanska rata 1912. i 1913. godine.

Rusi su bili poniženi Japanci u ratu 1905. i Austrijanskom aneksijom Bosne i Hercegovine 1908.; dali su svoj doprinos nestabilnom srpskom režimu. Francuzi su očajnički željeli ostati pri ruskom savezu kao kontrapunkt Njemačkoj, pogotovo jer nisu bili sigurni u snagu britanske obveze. Nijemci su bili uplašeni ruskom vojnom akumulacijom i vjerovali su da se odnos snaga kreće protiv njih. Britanci su bili zabrinuti, ne samo zbog njemačke pomorske rase, već i zbog ruske aktivnosti u središnjoj Aziji i potencijalne prijetnje Indiji.

U mnogim je prijestolnicama bilo čvrsto uvjerenje da će čvrstoća dovesti do izbjegavanja rata; da bi Austrijanci sigurno odstupili kad bi Rusi podržali Srbiju; i da bi Rusi ustuknuli ako Nijemci podrže Austriju. Prethodne krize u razdoblju 1905.-1913. Bile su izbjegnute, a da nisu rezultirale ratom diljem Europe. Čudno je, ali to povjerenje u diplomatski ishod nadoknađivao je osjećaj da bi rat mogao biti neizbježan u srednjoročnom razdoblju; raspad Osmanskog carstva u Europi već je promijenio odnos snaga i postojala je šansa da bi Austro-Ugarska mogla ići istim putem. Ako se Francuska treba suprotstaviti Njemačkoj, trebala joj je bitka u kojoj su Rusi bili voljni partneri, pa je francuska agenda u izvjesnom smislu bila podređena ruskim ciljevima; ako se Njemačka treba suprotstaviti Rusiji, bilo je bolje to učiniti prije nego kasnije.

Dakle, po mom razumijevanju Francuzi su bili važan katalizator u događajima koji su prethodili Prvom svjetskom ratu. I njihovi su napori od samog početka bili usmjereni na držanje Njemačke pod nadzorom. Ne čudi stoga što su Francuzi inzistirali na njemačkoj klauzuli o "ratnoj krivnji" u Versajskom sporazumu.

Vidi također:

• Zašto je Versajski ugovor bio takav oštro?

Pa ... Njemačka nije bila u potpunosti odgovorna za Prvi svjetski rat .. mislim ako pogledate te događaje koji su bili uključeni vjerujem da Versajski ugovor uopće nije bio samo, savezi i ugovori također su doveli do rata jer ako razmislite, vidjet ćete da je svaka velika sila imala rezervnog partnera koji je osiguravao njezinu sigurnost što je izazivalo nepovjerenje i sumnju među zemljama širom svijeta.

Njemačka nije bila isključivo odgovorna za rat. Versajski ugovor obuhvaćao je samo Njemačku, a svaki drugi ugovor s raznim središnjim silama sadržavao je i klauzulu o "ratnoj krivnji".

Djelomično je klauzula o ratnoj krivnji uključena u pravni savjet kako bi se izvršile isplate odšteta na pravnoj osnovi.